Između školskih klupa i kilometara koji brišu granice, Saša Milić, profesor Elektrotehničke škole u Prijedoru, ispisao je sportsku priču koja je počela gotovo slučajno, a dovela ga do najvećih svjetskih maratona.
Milić je u trčanje ušao prije osam godina, bez velikih ambicija i ozbiljnih planova. U početku je to, kako kaže, bilo više “trčkaranje” nego pravi trening, ali ga je brzo privukla atmosfera među trkačima, ljudi, druženje i osjećaj rasterećenja nakon svakog treninga.
“Trkači stres i frustracije ostave negdje na stazi”, kaže Milić, objašnjavajući da trčanje ne mijenja samo tijelo, već i način na koji čovjek prolazi kroz svakodnevicu.
Prvi veliki izazov za njega bio je polumaraton od 21,1 kilometar, koji mu se u početku činio nedostižnim. Ipak, kilometri su se nizali, forma je rasla, a nakon nekoliko polumaratona došla je i odluka da pokuša istrčati maraton.
Njegov prvi veliki cilj bio je “New York City Marathon”, iako u tom trenutku nije znao da je riječ o jednom od najvećih svjetskih maratona i jednom od takozvanih “mejdžora”. Prijava za ovu trku odvija se putem lutrije, a šansa za dobijanje mjesta iznosi oko dva odsto. Uprkos tome, Milić je dobio potvrdu da je izvučen.
Prije odlaska u Njujork, u aprilu 2022. godine istrčao je maraton u Beogradu, kao generalnu probu i potvrdu da može savladati svih 42,2 kilometra.
“Tada sam shvatio da granice koje sebi postavljam često nemaju veze sa realnošću. Do juče mi je 21 kilometar bio nedostižan, a u Beogradu sam iza sebe imao 42. Strah nije nestao, ali sam prvi put znao da ga je moguće pobijediti”, priča Milić.
Njujork mu je donio spektakl koji se pamti cijelog života. Na stazi se našlo 55.000 trkača, dok je oko dva miliona ljudi pratilo trku duž rute koja prolazi kroz svih pet njujorških opština. Teška staza, mostovi, vrućina, gužva i umor nisu ga spriječili da stigne do cilja u Central Parku i osvoji medalju koja je, kako kaže, imala težinu pobjede nad samim sobom.
Nakon Njujorka, uslijedio je Čikago. I tamo je dobio mjesto putem prijave, a u oktobru 2023. godine istrčao je još jedan od najvećih svjetskih maratona. Atmosfera u Čikagu, ravna staza i desetine hiljada trkača dodatno su ga uvjerili da je maraton postao mnogo više od sportskog izazova.
Posebno mjesto u njegovoj priči zauzima i Pariz 2024. godine. Milić se kvalifikovao za “Maraton za sve” na Olimpijskim igrama, gdje je trčao noćni maraton od Pariza do Versaja zajedno sa 20.000 entuzijasta iz cijelog svijeta.
“Užasno teška staza, ali i najnevjerovatnija publika koju sam ikada vidio. Tada sam prvi put shvatio da ne trčim samo ja, nego svi oni sa mnom. To je trenutak kada maraton prestaje biti samo fizički izazov i postaje zajedničko iskustvo”, prisjeća se Milić.
Berlin mu je donio lični rekord, Riga emociju uprkos kiši i nevremenu, a London Marathon, njegov deseti maraton i četvrti “mejdžor”, predstavljao je krunu dosadašnjeg puta. Na cilju ispred Bakingemske palate ostvario je svoje najbolje vrijeme, dok su istog dana oboreni svjetski rekordi u muškoj i ženskoj konkurenciji.
Danas, nakon brojnih kilometara, gradova i medalja, Milić ističe da maraton nije trka protiv drugih, već protiv sebe.
“Na startu nas stoji 50.000, ali na kraju svako vodi svoju borbu. Najveći protivnik nije trkač pored vas, nego onaj glas u glavi koji vam govori da odustanete”, poručuje Milić.
Kao profesor, tu lekciju želi prenijeti i svojim učenicima. Njegova poruka nije samo sportska, već životna: cilj nije pobijediti hiljade drugih, nego pobijediti sebe i ne odustati kada postane teško.
Svoju ljubav prema trčanju danas vraća i zajednici. Milić je jedan od organizatora najstarijeg maratona u Bosni i Hercegovini, Maratona “Stazama Branka Ćopića”, koji će krajem maja ponovo okupiti trkače u Novom Gradu i nastaviti priču koja se, baš kao i maraton, ne završava na jednom cilju.